Balázsovits [bα'la:žɔvič], Lájos, madžarski glumac (Nagykanizsa, 4. XII. 1946 – Budimpešta, 19. VII. 2023). Diplomirao je 1969. glumu na Visokoj školi za kazališnu i filmsku umjetnost (Színház- és Filmművészeti Főiskola) u Budimpešti. Premda ponajprije kazališni glumac (do 1990. u stalnim je angažmanima u više kazališta, a 1992–2012. ravnatelj budimpeštanskoga kazališta Játékszín), ostvario je niz zapaženih uloga u filmovima vodećih madžarskih redatelja, a njegov lirski karakter i privlačan izgled posebno su se uklopili u poetiku Miklósa Jancsóa (Svježi vjetrovi – Fényes szelek, 1969; Jaganjac Božji – Égi bárány, 1971; Elektra, ljubavi moja – Szerelmem, Elektra, 1974; Privatni poroci, vrline javne – Vizi privati, pubbliche virtù, 1976; Madžarska rapsodija – Magyar rapszódia, Allegro Barbaro, oba 1979; Sezona čudovišta – Szörnyek évadja, 1987). Ostali važniji filmovi: Mjesečevo dvorište (Holdudvar, Márta Mészáros, 1969), Rekvijem (Requiem, Zoltán Fábri, 1982), Kralj Stjepan (István, a király, Gábor Koltay, 1984), Bog, draga (Pá, drágám, Judit Felvidéki, 1994).